BIBLIJSKA PORUKA DANA
Vrijeme kroz godinu
8. tjedan kroz godinu
Srijeda, 26. svibnja 2010.
Mk 10,32-45
32Putovali
su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a
oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče
im kazivati što će ga zadesiti: 33"Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin
Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na
smrt, predati poganima, 34izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali
on će nakon tri dana ustati." 35I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi
Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te
zaištemo." 36A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" 37Oni mu
rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi
slijeva." 38A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu
koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39Oni mu rekoše:
"Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom
kojim se ja krstim bit ćete kršteni, 40ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam
ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41Kad su to čula
ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42Zato ih Isus dozva i
reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim
narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43Nije tako među vama!
Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44I
tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45Jer ni Sin Čovječji
nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za
mnoge."
Tumačenje:
Fra Tomislav Pervan
KALEŽ
PATNJE ILI OPASNO SANJARENJE O PRVIM MJESTIMA
Mk
10,32-45
Treći
i najopširniji navještaj muke u Markovu Evanđelju. Isus se sav usredotočio na
Jeruzalem, kreće prema njemu, mjestu svoje muke i proslave. Ljudi su svi u čudu
spram Isusa, dok je učenike već zahvatila panika koja će kasnije prerasti u
strah i bijeg od vlastitoga Učitelja, kad bude ‘gusto’ u Getsemanskom
vrtu. On im jasno govori što čeka njega i što čeka njih. Prethodno, nakon
neuspjeha s onim bogatim mladićem dao im je cijenu nasljedovanja, stavio pred
njih mogućnost izbora. Oni su se odlučili, ostali su s njime, kao njegovi
najbliži povjerenici. I nemoguće je da ne shvaćaju Isusov put. Stavljaju još uvijek
u prednji plan vlastite planove i želje. Njima je važnije na kome su mjestu oni
osobno, nego što će biti s poslanjem ovoga Isusa iz Nazareta i kraljevstvom
Božjim o kome on stalno govori. Isus u evanđelju najavljuje svoju smrt, po
treći put, a učenici su spori u shvaćanju, slijepi pored očiju, gluhi pored
ušiju. Nakon godina drugovanja kao da nisu ništa naučili u Gospodinovu okružju
(kasnije će Isus uputiti isti prigovor onoj dvojici na putu u Emaus).
Marko
gotovo s mučnom preciznošću donosi zgodu s dvojicom Zebedejevih
sinova. Ovdje oni stupaju pred Isusa, čak pomalo drsko i otvoreno i traže od
njega mjesta zdesna i slijeva. U Matejevu Evanđelju istupa njihova majka u
njihovo ime. Njih dvojica jesu uz Petra Isusove najpovjerljivije osobe, njih
uzima nasamo i na Tabor i Jairovu kuću, a potom i u Getsemani. Vjerojatno su bili žestoki, temperamentni, stoga
ih je i prozvao ‘Sinovima groma - Boanerges’. Oni su
skloni radikalnim rješenjima, žele da se ostvari nešto sada, trenutno, bez
oklijevanja. Isusovo poslanje zamjenjuju svojom osobnom karijerom. Njihova
molba počiva na neznanju i zaslijepljenosti. ‘Ne znate što molite’ - odgovara
kratko i jasno Isus. Nisu shvatili da će Isusa njegovo poslanje stajati života,
a isto tako i njih osobno.
U
našem svakodnevnom životu nema većeg razočaranja nego kad nakon godina
drugovanja i prijateljevanja s nekom nama dragom osobom na kraju shvatimo da
nas ta osoba nije ni shvatila ni razumjela, unatoč svim našim osobnim
pokušajima da joj se približimo, podarimo svoje misli, osjećaje, nakane, svoje
životne planove. S istim se problemom suočavao svakodnevno i Isus. Dok on s
jedne strane govori o svojoj smrti (r. 32-34), oni se međusobno prepiru o
mjestima s desne i s lijeve. Namjesto ‘fotelja' Isus od njih traži samo jedno: Ići
za njim, poći njegovim križnim putom. Što im nudi? ‘Kalež', novo ‘krštenje',
gorčinu, suze, znoj. Mučeništvo kao konačnicu vjernosti njemu. Isus se
poistovjećuje sa ‘Slugom Jahvinim' iz Proroka Izaije
te polaže svoj život kao žrtvu pomirnu i otkupnu, ‘za
sve'. Učenici spremno i uglas prihvaćaju Isusovu ponudu: i kalež, i patnju, i
progonstvo. Samo dokle i dokada?
Okrenemo
li u istom evanđelju samo dva lista naprijed, vidjet ćemo ishod tog njihova
lakovjernog obećanja. Kad je u Getsemaniju postalo
‘vruće', "svi ga ostaviše i pobjegoše" (Mk
14,50). Da su dvojica Zebedejevih u svom mladenačnkom idealizmu i zanosu mogli samo načas pogledati
u budućnost, što čeka Učitelja i njih, ne bi se onako olako izjašnjavali. Tko
nam jamči da ćemo u odsudnom trenutku biti hrabri i ne zakazati? Samo i jedino
povezanost s Bogom, odnosno s Isusom Kristom. Daleko više može vjera i
povjerenje od svih izljeva hrabrosti. Čovjek će biti daleko čovječniji,
snažniji, vjerodostojniji, što je tješnje povezan s Gospodinom.
Cijelo
10. poglavlje u Marka zapravo obrađuje tematiku kušnje i pada, odnosno
postojanosti u kušnji i njezinu nadvladavanju. Isus je u pustinji nakon četrdesetdnevnog posta bio trostruko kušan: kušnja
bogatstva, moći, ugleda, vlasti, karijere. Sotona mu nudi sve u izobilju, samo
ako ga bude slijedio. Iskonska kušnja s kojom su suočeni prvi ljudi, ponavlja
se u svakoj pojedinačnoj egzistenciji. Isus nadvladava kušnje i time daje
primjer svojima. Ovo poglavlje obrađuje trostruku tematiku: braka, bogatstva i
moći. Time kao da u zametku imamo utemeljenje triju zavjeta u Crkvi (čistoće,
siromaštva i posluha, odnosno poniznosti). Tome se suprotstavljaju trostruka
požuda (tijela, očiju, oholost života), i ako im se čovjek prepusti, onda škodi
svome bližnjemu, a još više samome sebi. Ono što bi moglo poslužiti normalnom
razvoju čovjekova života, postaje zamkom, porokom, stupicom.
Zato
kraljevstvo Božje i ustrojstvo tog kraljevstva nema ništa zajedničkog s
ovozemaljskim sličnim ustrojbama. Njegova se misao stubokom suprotstavlja bilo
kakvoj vrsti nasilja, gospodarenja, moći, zlosilja -
kao da i ovdje čujemo blizu jeku one Jotamove basne
iz knjige Sudaca (9,7-15), gdje glog postaje kraljem nad svim voćkama i
stablima. I po(r)uka je jasna: Tko se otima za vlast
i premoć? Samo klatež, bezvrijedno, koje nikome ne koristi, a svakome škodi!
U Isusovu viđenju imamo jasni sukob starog i novoga. Čovjek je dužan davati danak starom poretku i nemoguće je tako lako promijeniti ga. Samo s tom razlikom što Isus veli: Tako ne smije biti među vama, otkupljenicima, spašenima. Među vama moraju vladati novi odnosi. Služba u zajednici Crkve mora biti to što i ime kaže: Služenje! To je nutarnja identifikacija i identitet zajednice. Zajednica je Božje djelo i nemoguće je ulijevati ‘novo vino u stare mijehove'. Svaka služba ili služenje u zajednici služba je Istini, Evanđelju, a ne većinskom ili općem mnijenju. Isusova riječ nije teoretiziranje o načelnim pitanjima ljudskih međuodnosa, nego je to zbir životnih načela koji su nužni i ostvarivi, želi li čovjek služiti Isusu Kristu. Vjernik (u evanđelju ocrtan u liku najbližih Isusovih učenika) sudbinski se uključuje i povezuje s Isusom Kristom. On je ‘na putu s njime' (r. 32), tj. na putu prema Jeruzalemu i Golgoti.